“Poštivanje dobra glasa osobâ zabranjuje svaki stav i svaku riječ koji im mogu
prouzročiti nepravednu štetu. Postaje krivim za ogovaranje onaj tko, bez
objektivno valjana razloga, otkriva tuđe manjke i pogreške osobama koje za to
ne znaju.” (Katekizam Katoličke Crkve, broj 2477)

Na našim redovitim susretima utorkom, uz neizostavnu molitvu i međusobno druženje, pokušavamo
obogatiti naše živote i vjeru obradom određenih tema. Tema susreta u utorak, 25. studenog, bila je „Ogovaranje i s
njim povezani grijesi“, a predavanje nam je održala naša članica Ana.
Iako nam je dobro poznato da je ogovaranje grijeh, ovakva predavanja uvijek nam dobro dođu kako
bismo se podsjetili i opetovano potvrdili zašto to ne smijemo raditi.

Kroz ovo predavanje naučili smo koja je razlika između ogovaranja i klevetanja, te da težina grijeha
ogovaranja ovisi o istim trima faktorima kao i težina drugih grijeha: teška materija, svijest i sloboda
počinitelja.

„Ogovaranje je društvena i duhovna slabost koja narušava odnose u zajednici i
udaljava od Boga, predstavlja kršenje 8. Božje zapovjedi jer nepravedno širi
istinu, a u nekim slučajevima i neistinu, vrijeđajući tako bližnjeg.“

Zanimljivo je bilo čuti kako je ogovaranje/klevetanje je određena vrsta ubojstva: jer svi mi imamo tri
života

• duhovni život, koji ovisi o Milosti Božjoj;
• tjelesni život, ovisan o duši;
• i civilni (društveni) život, koji se sastoji od dobrog glasa

Također, ogovarač/klevetnik čini tri pojedinačna ubojstva sa svojim besposlenim jezikom: on uništava
svoju vlastitu dušu i dušu onoga koji sluša, kao što uzrokuje i civilnu smrt predmetu svojeg
ogovaranja/klevetanja; jer, kako sv. Bernard kaže, Vrag ima vlast i nad onim koji ogovara/kleveće i nad
onima koji ga slušaju, nad jezikom jednog, a uhom drugog.

Ogovaranje nije jedan grijeh, on obuhvaća cijeli raspon grijeha i spada u kršenje 8. Božje zapovijedi: NE RECI LAŽNA SVJEDOČANSTVA!

Ovdje spada grijeh ogovaranja, klevete, ulagivanja, laskanja, krive prosudbe, neopravdane sumnje i
svake vrste laži. Gospodin nas je jasno upozorio da ćemo za svaku krivo izgovorenu riječ odgovarati. U
Mateju 12,36-37 On kaže: “Kažem vam, na dan suda ljudi će odgovarati za svaku nepromišljenu riječ
koju izgovore, jer ćete po svojim riječima biti opravdani i po svojim ćete riječima biti osuđeni. ”
Ogovaranje dovodi do osuđivanja. Ovdje je Isus jasan: „Ne sudite da ne budete suđeni! Jer sudom
kojim sudite bit ćete suđeni. I mjerom kojom mjerite mjerit će vam se“ (Mt 7, 1-2).

Poruka je jasna: naše riječi imaju posljedice, a nepromišljen govor lako nas odvede na krivi put.

Uz ogovaranje, ide još jedan grijeh koji se često ponavlja: mrmljanje. U 1. poslanici Korinćanima
10,10 slušamo: „ne mrmljajte kao što neki od njih mrmljahu te izgiboše od Zatornika“. Pokazano je da
je zbog mrmljanja na Židove došao Zatirač koji ih je uništio dok su bili na putu u Obećanu zemlju.
Tako je mrmljanje spriječilo Židove da uđu u Obećanu zemlju, jer mrmljanje je izraz nevjere i
nepovjerenja u Božje vodstvo! Tako dok mrmljaš (na Boga, bračnog druga, dijete, bližnje ili na životne
okolnosti…), stalno negoduješ i kritiziraš, stalno si nezadovoljan, jadan, bijedan, stalno su ti svi krivi –
jednako tada, kroz te negativne riječi, puštaš vojsku demona na sebe da ti ukradu sreću i blagoslov,
da ti unište život. Kod ogovaranja puštaš sile zla najprije na one koje ogovaraš, a kod mrmljanja
odmah na sebe!

Zaključak predavanja bio je da riječi izražavaju stanje naših srca i dubinu (ili nedostatak) naše ljubavi
prema drugima. Apostol Jakov usporedio je jezik s vatrom koji može zapaliti čitave šume (Jak 3,6), no
on također potvrđuje da riječi, ako se ispravno koriste, mogu posijati mir i iscjeljenje.

Predavanje smo završili Isusovim riječima: „Velim vama koji slušate – Ljubite svoje neprijatelje, dobro
činite svojim mrziteljima, blagoslivljajte one koji vas proklinju, molite za one koji vas zlostavljaju“.